1. dan (22. srpnja): Ilok
U nedjelju, 22. srpnja započeo je naš XXV. Hod Franjevačke mladeži. Okupljanje je bilo u Iloku, gdje su od ranih popodnevnih sati polako dolazili framaši iz svih krajeva našeg područnog bratstva. Nakon što smo se okupili, ispozdravljali i malo družili, uputili smo se prema crkvi gdje smo imali svetu misu koju je vodio naš područni duhovni asistent, fra Davor Filko.
Poslije mise ostali smo na klanjanju na kojem smo izvlačili svoje ovčice, a kada je to sve tako lijepo završilo, krenuli smo na večeru. Poslije večere poslušali smo i pravila Hoda koja su bila jako bitna da se poštuju i započeli rad u skupinama. To je bio uvodni rad u skupinama u kojem smo se upoznavali, igrali igru i zabavljali. Večer smo završili večernjom molitvom i pošli na počinak.
Marija Lučić, Frama Sikirevci
2. dan (23. srpnja): Ilok – Bapska
U rano jutro u ponedjeljak nakon tjelovježbe, započeo je i prvi dan hodanja. Iz Iloka smo se uz molitvu i pjesmu zaputili prema Bapskoj. Na putu smo se zaustavili u Šarengradu, gdje smo se odmorili i uz jutarnju molitvu u crkvi Svetih Petra i Pavla pripremili za nastavak brdovitog puta.
Oko podne stigli smo u malo selo na brdašcu – Bapsku. Ovdje su nas srdačno dočekali župljani župe Svetog Jurja. Nakon ručka i odmora u crkvi započelo je pokorničko bogoslužje. Nagovor je imao fra Dragutin Bedeničić, koji nas je pripremio za ispit savjesti i ispovijed. Čiste duše zatim smo proslavili svetu misu uz fra Drageca.
Nakon večere u dvorani osnovne škole imali smo priliku slušati inspirativno svjedočanstvo mladog bračnog para Zorana i Josipe Babić, ujedno i bivših framaša Frame Osijek – Tvrđa, koji su nam govorili o svom putu ljubavi, usponima i padovima iz kojih ih je podizao Bog. Nitko na njihovu priču nije ostao ravnodušan. Puni dojmova nakon prvog dana lako smo usnuli u našim vrećama željno iščekujući iduće jutro.
Marta Šota, Frama Vukovar-Borovo naselje
3. dan (24. srpnja): Bapska – Tompojevci
Nakon što su framaši probudili framašice u 5:30 te nakon doručka nastavili smo svoj hod iz Bapske prema Tompojevcima. Ruta je bila dugačka 25 km. Tema dana je bio strah, a misao dana “Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – riječ je Jahvina – naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu.” (Jer 29, 11).
Nakon prijeđenih desetak kilometara imali smo pauzu u Lovasu gdje smo izmolili jutarnju molitvu i imali kratki nagovor. Nastavili smo svoj put i oko 12:30 stigli u Tompojevce. Domaćini su nas radosno dočekali i primili na tuširanje, a poslije smo imali ručak i poslijepodnevni odmor.
U 16 sati imali smo nagovor fra Dragana Grizelja koji je rekao da je najveći čovjekov strah od smrti, ali mi smo već jedanput prošli smrt u majčinoj utrobi te da je važno o svome strahu pričati s ljudima. Uslijedio je rad u skupinama u kojemu je svaka skupina dobila zadatak napraviti skeč.
U 17:30 sati bila je krunica, a zatim sveta misa te nakon toga večera. Na večernjem programu predstavili smo skečeve i čuli svjedočanstva bivših framaša našeg područnog bratstva, fra Marka Vele o pozivu i fra Ivice Janjića kako mu je bilo evangelizirati na festivalu Ultra u Splitu.
Arijana Šuća, Frama Slavonski Brod
4. dan (25. srpnja): Tompojevci – Nijemci
Buđenje četvrtoga dana nam je bilo u 5:30. Nakon doručka smo uputili na još jednu dugu rutu od oko 22 km. Nije nam bilo prenaporno prijeći jer smo tu rutu, kao i druge,m popratili pjesmom i molitvom krunice. Imali smo okrijepu u Berku u kojem su nam domaćini velikodušno pripremili kiflice i nareske i gdje smo izmolili jutarnju molitvu Časoslova uz kratak nagovor fra Ivice Janjića.
Nakon dolaska u pastoralni centar u Nijemcima, uputili smo se na tuširanje po obiteljima koje su nas velikodušno primile u svoje domove. Za ručak smo imali čobanac kojemu sam se izuzetno radovala. Nakon ručka je uslijedilo slobodno vrijeme, a nakon slobodnog vremena nagovor fra Ivice koji nam je pojasnio što je otpor i naučio nas da imamo tri uzroka otpora, a to su svijet, đavao i tijelo.
Nakon nagovora je uslijedio rad u skupinama gdje smo promišljali što nam najviše pruža otpor i kako se njega riješiti. Misu nam je predvodio monsinjor Ivan Ćurić, generalni vikar Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji nam je propovijedao o žrtvovanju zajednice. Nakon večere je uslijedio večernji program prilikom kojeg smo gledali kratke filmiće o obiljetnici 25. godine postojanja Frame i motivacijske govore bivših framaša da izdržimo ovaj Hod do kraja.
Nakon filmića smo imali igru s puno zagonetki i za kraj igre smo napravili lađu kao simbol prepuštanja Bogu da nas vodi. Nakon igre nam je uslijedila večernja molitva Časoslova, a potom smo se svi uputili na spavanje kako bismo se odmorili za sutrašnji dan.
Elena Zeko, Frama Osijek – Jug II
5. dan (26. srpnja): Nijemci – Otok
Ujutro odmah nakon buđenja imali smo doručak nakon kojega smo krenuli prema Otoku. Ruta hodanja bila je duga oko 12,5 kilometara i bila je kraća nego prijašnjih dana, pa je i nama bilo lakše doći do cilja. U Komletincima smo stali na odmor i jutarnju molitvu uz kratki nagovor. Kada smo došli u Otok, išli smo se otuširati po obiteljima te u 13 sati imali ručak. Predivni ljudi iz Otoka su se potrudili pripremiti ukusnu i hranu vrijedne hvale.
Nakon ručka, imali smo slobodno vrijeme i u 16 sati uslijedio je nagovor sestre Marte Kovačić s temom o Božjoj pomoći. Saznali smo da je Božja pomoć zapravo naša molitva njemu da nam pomogne. Također, saznali smo da postoji nekoliko vrsta molitve te da trebamo razmišljati o izgovorenim riječima u molitvi.
Nešto kasnije imali smo rad u skupinama koji smo zaključili tako što smo pisali naše osobne zahvale Isusu za sve ono što nam je darovao. U 18 sati imali smo molitvu krunice, a nakon toga euharistijsko slavlje te potom jednako ukusnu večeru. Oko 21 sati krenuli smo do centra Otoka, gdje smo svojom pjesmom, plesom i pripremljenim programom svjedočili našu vjeru, a nakon svjedočenja vratili se u Osnovnu školu te molili večernju molitvu i otišli na počinak.
Iva Šalinović, Frama Osijek – Jug II
6. dan (27. srpnja): Otok – Cerna
Najteži dan Hoda bio je pred nama jer je to bila najduža ruta ovogodišnjeg Hoda koja se dodatno produžila zbog neočekivanih radova na cestama. Ustali smo se rano u zoru, a nekolicina framaša ustala se malo ranije kako bi budila framašice izrazito neobičnom poemom o mačku.
Oprali smo zube, spremili torbe, doručkovali te se zaputili na dug put do Cerne. Većinu puta smo propješačili kroz šumu te smo bili spašeni od nemilosrdnog ljetnog sunca. Put je bio ispunjen pjesmom, molitvom i radošću unatoč mnogim žuljevima i bolovima. Prolazili smo kroz Gradište, gdje smo i stali izmoliti jutarnju molitvu Časoslova te su nam se tamo također priključile i sestre križarice.
Na putu kroz naselja pozdravljali smo mnoge ljude te dijelili djeci bombone, a mnoge bake pustile su suze radosnice koje bi nam poslužilo kao svojevrsno gorivo da nastavimo put.
Dolaskom u Cernu dočekani smo od strane mještana jer smo tu noć bili smješteni po obiteljima. Nakon ručka i prijeko potrebnog odmora, uslijedio je duhovni nagovor te rad u skupinama nakon čega je došla misa te večera. Vrhunac dana bio je plenum na kojem su sve skupine svoje radove predstavile u obliku komičnih skečeva. Nakon večernjeg programa zaputili smo se obiteljima gdje smo i prespavali.
Danijel Abramović, Frama Požega
7. dan (28. srpnja): Cerna – Vođinci
Nakon spavanja po obiteljima, svi smo se okupili kod župne crkve Svetog Mihaela Arkanđela te započeli sedmi dan našeg Hoda. Na prvom stajalištu, u Prkovcima, izmolili smo jutarnju molitvu, okrijepili se i nakon toga nastavili našim putem. Tijekom cijelog prijepodneva pjevali smo i pozdravljali ljude te smo tako svjedočili našu vjeru.
Druga stanka bila je u selu Retkovci koje je ujedno posljednje selo prije našeg cilja u Hrvatskoj – Vođinaca. Prije samog ulaska u Vođince, izmolili smo Krunicu Božanskog milosrđa te tako upotpunili naš zadnji dan Hoda u Hrvatskoj. U Vođincima su nas dočekali mladi iz župe Kraljice Svete Krunice, odveli nas do škole i mi framaši smo, po našem običaju, otrčali zadnjih 100 metara do škole.
Nakon tuširanja i malog odmora imali smo ručak i nagovor na temu ljubavi koji je vodio fra Matija Marijić. U radu u skupinama pridružili su nam se mladi iz domaće župe koji su nam ujedno pripremili ručak i večeru te se potrudili da nam bude što bolje. Prije same mise, župnik je rekao nekoliko riječi o župi i izmolili smo krunicu.
Večer smo upotpunili framaškim pjesmama, klanjanjem koje je vodio fra Matija i svjedočenjem domaćina i naših framaša, potom se zaputili nazad u školu gdje smo večerali, spremili se za Italiju te smo se malo poslije ponoći zaputili u Asiz.
Ivan Samardžić, Frama Požega
8. dan (29. srpnja): Vođinci – Padova – Asiz
Nedugo nakon početka osmog dana, malo poslije ponoći, krenuli smo u Italiju te nakon desetak sati putovanja, ako ne i više, stigli u Padovu. Bilo je izuzetno vruće i bili smo jako umorni, ali nas to nije sprječavalo da se bolje upoznamo sa važnim znamenitostima.
Posjetili smo raskošnu i bogato uređenu Baziliku svetog Antuna Padovanskog i ondje imali misu, ali s obzirom na malo vremena koje smo imali nakon mise, nismo puno toga u bazilici uspjeli vidjeti.
Nakon kratkog vremena provedenog u Padovi, uslijedio je doručak poslije kojega smo pošli u dio Padove gdje je Leopold Mandić provodio svoje vrijeme. Obišli smo taj dio i pomolili se na njegovu grobu, zaputili se do autobusa te krenuli za Asiz.
U autobusu smo se družili, pjevali, slušali fra Matijine viceve… U večernjim satima stigli smo u prekrasni Asiz. Večerali smo, zajedno se pomolili te pošli na počinak kako bismo sljedeći dan bili što odmorniji.
Lucija Tica, Frama Vukovar – Borovo naselje
9. dan (30. srpnja): Asiz
U ovih devet dana framaš nauči toliko toga što običnom čovjeku ne bi palo na pamet (npr. ako se u busu želiš naspavati, zauzmi pod). Buđenje u prekrasnoj Italiji uz pjesmu i jutarnju rutinu, svjež zrak i rana jutarnja molitva – jutarnji razgovor s Bogom i priprema za ostatak dana… Gotovo da u zraku možeš vidjeti entuzijazam.
Obilazak Asiza – grada kojeg ćemo u ovih nekoliko dana upoznati kao rodno mjesto svetoga Franje. Ima li boljeg dana za obnovu krsnih obećanja od prvoga dana, kao priprema za sve što sljedi? “Hajdemo u planine” dio je jedne stare pjesme koja mi je odzvanjala u glavi dok smo se po suncu i vrućini penjali prema crkvi Svetog Damjana. Mislio sam u par navrata da neću uspjeti, kako dolazim iz Slavonije i govorio sam sam sebi “Nije ovo za mene!”, ali uz pjesmu i poticaje drugih stigli smo i do Bazilike svete Klare, a kasnije i Katedrale svetog Rufina.
U svakoj crkvi izmolili smo zahvalnu molitvu i osjećali strahopoštovanje jer hodimo istim mjestima gdje je i naš serafski otac kročio. Molitva na tim mjestima u tišini i osami, vrijeme za razmatranje vlastitih postupaka i ostalih stvari koje su svi dobro prihvatili i iskoristili bili su sve što nam je trebalo, ali kako je čovjek i tjelesno biće, oko 13 sati bilo je vrijeme za ručak. Klasična talijanska tjestenina i na radost svih nešto konkretnije – meso.
Ispunjeni ne samo hranom nego i Božjim blagoslovom kojeg smo dobili od naših fratara, započeli smo prvi međupodručni rad u skupinama s temom vječnosti. Upoznavanje framaša iz drugih bratstava i razmjena mišljenja, opuštena atmosfera, ozarena lica, ali ipak ozbiljni razgovori opisuju narednih sat i trideset minuta zajedničkog rada.
Slobodno vrijeme provodili smo u proučavanju grada, razmjeni ideja, veselju, a neki i u molitvi jer je u blizini Porcijunkula. Nakon napornog dana vratili smo se nazad na tuširanje i večeru i ono najvažnije – večernju molitvu i prekrasan pogled na talijanske gradove noću, svježinu noći i razbistrivanje misli, predanje Bogu i bratstvo okupljeno oko jednog cilja, a to je slijediti primjer svete Franje i uzdizati Krista.
Dominik Peranović, Frama Otok
10. dan (31. srpnja): Greccio, Fonte Colombo
Naš 10. dan Hoda započeo je kao i dan prije, buđenjem u 7 sati i doručkom, zatim smo se zaputili na malo duže putovanje do Greccia, no zabavili smo se jer smo vrijeme u busu ispunili jutarnjom molitvom, pjesmama, igrama i veselim druženjem. Nakon svete mise koju je predvodio naš bivši područni duhovni asistent, fra Marko Neretljak, a koju je animiralo Zagrebačko područno bratstvo Frame, zajedno smo prikazali žive jaslice.
Po tome je Greccio i poznat – to je mjesto gdje je sveti Franjo napravio prve žive jaslice. Onda smo imali malo slobodnog vremena za obilazak izložbe jaslica koja je nevjerojatno raznolika, za kupovinu suvenira i za još malo druženja i slikanja u tom predivnom krajoliku. Nakon ručka uputili smo se prema Fonte Colombu. Tamo smo imali priliku vidjeti mjesto gdje je sveti Franjo nacrtao prvi tau i tako prihvatio taj simbol za simbol svoga reda. Također smo vidjeli mjesto gdje se Franjo molio Bogu da može napisati Pravilo Franjevačkog reda.
Osjećaj kada se prolazi tim povijesnim mjestima ključnim za franjevaštvo, kada se doslovno hoda Franjinim stopama je neopisiv, a iako sam to već jednom prošao, uvijek se sazna nešto novo. Nakon tog divnog iskustva uputili smo se natrag prema Domus Pacisu na zajedničku večeru sa svim područjima gdje smo nastavili druženje započeto prijepodne. Za kraj dana vratili smo se u naš smještaj, izmolili večernju molitvu Časoslova i otišli na spavanje.
Petar Škrobo, Frama Otok
11. dan (1. kolovoza): La Verna
Dan je započeo uobičajenom framaškom rutinom; buđenje, doručak i jutarnja molitva nakon koje smo se zaputili prema Asizu, točnije prema Bazilici svetog Franje. Osim obilaska same Bazilike, kao i Franjina groba, sudjelovali smo na euharistijskom slavlju s ostalim framašima Hrvatskoga nacionalnog bratstva Frame.
Nakon svete mise uslijedio je ručak pa odlazak na La Vernu – brdo na kojemu je sveti Franjo dobio stigme. Na La Verni smo imali obilazak mjesta stigmatizacije, otkrivanje ovčica, vrijeme za osamu, ali i klanjanje kojim smo zaključili dan i naša razmatranja te molili Gospodina da nas vodi na našem zemaljskom putu. Ispunjeni radošću, poslije klanjanja otišli smo na večeru, izmolili večernju molitvu, pjevali i družili se u našoj posljednjoj noći u Italiji na ovome hodočašću, nakon čega smo otišli na spavanje kako bismo se pripremili na vrhunac koji nas je čekao, ono zbog čega smo i došli – potpuni oprost.
Romana Storjak, Frama Otok
12. dan (2. kolovoza): Asiz – Hrvatska
Nakon više od 114 prehodanih kilometara, popraćenih bolovima svih vrsta, žuljevima, znojem i umorom, svi smo radosno dočekali ovaj dan, vrhunac i cilj našega Hoda. Nakon jutarnjeg buđenja našeg fra Matije pjesmom “Kraljice neba”, doručka i jutarnje molitve, uputili smo se na svetu misu u Baziliku svete Klare zajedno sa Zagrebačkim područnim bratstvom Frame.
Nakon misnog slavlja uslijedilo je slobodno vrijeme te ručak i odmor, tj. iščekivanje potpunog oprosta. Kada je došao red na nas, Framu iz Hrvatske, svi zajedno (nas više od 200), formiralo je redove držeći se za ruke. Izgledali smo kao vojska svetog Franje, kao Kristova vojska. Dok smo čekali da poljubimo zemlju, stiskali smo jedni drugima ruke od sreće i nestrpljenja. Osjećao se pravi duh zajedništva jer svi smo bili tamo s istim ciljem. Nakon što smo poljubili vrelu zemlju, uputili smo se prema Porcijunkuli glasno vičući “Mir i dobro!”, više nitko nije mislio na umor i vrućinu.
I tako smo svi prošli kroz Porcijunkulu, svi smo zadobili potpuni oprost. Bilo je tu puno suza, smijeha i zagrljaja, a najviše plesa i pjesme u velikom slavlju koje je uslijedilo. Došlo je vrijeme večere i pripremanja za polazak kući, no naša braća i sestre iz Bosne i Hercegovine došla su do nas i započelo je još jedno veliko slavlje na livadi ispred Domus Pacisa. Ipak, bilo je vrijeme za polazak.
U autobusu smo mogli posvjedočiti svoj doživljaj i iskustvo Hoda, a nakon toga smo svi zaspali, svladani umorom, ali radosni i odmorni duhom. Slušajući svjedočanstva, došla sam do zaključka da smo svi mi došli na ovaj Hod neraspoloženi, rastrgani u duši, ne očekujući ništa. Došli smo pronaći i izgraditi sebe i ne, to nije sebično od nas jer ako ne promijenimo sebe, kako ćemo onda mijenjati druge ili svijet?
Došli smo sa svojim problemima, brigama, izmoreni i opterećeni, a odlazimo obogaćeni za još jedno novo iskustvo, novo prijateljstvo. Odlazimo ispunjeni i osnaženi vjerom i nadom u Krista te ohrabreni jer znamo da je On uz nas i da je pobijedio svijet!
Petra Akalović, Frama Požega
