Nije čovjek stvoren radi vremena korizme, već je Gospodin iz preobilja ljubavi darovao vrijeme korizme čovjeku. Povlašteno vrijeme kako bismo primili još veće milosti, kako bismo se još više otvorili Bogu, iskazali povjerenju Onome koji je nama iskazao ljubav do kraja. Iskoristimo ovo blagoslovljeno vrijeme korizme za intenzivnije razmatranje o posljednjim danima Isusova života na zemlji. Promatrajmo Isusa na križu. U takvom promatranju duša dolazi do dubljih spoznaja o ljubavi, istini, križu, vjeri. Križ je naša pobjeda; u očima svijeta sramota, u očima Božjim siguran put u nebo. Stavljajući na sebe križ, skidamo sa sebe razne prljavštine i nečistoće, noseći križ promatramo svijet i sve oko sebe pročišćeni Božjim svjetlom.
U nastavku donosim neke tekstove koji mi se čine vrlo prikladnima upravo za razmatranja kroz ovo milosno vrijeme korizme. Neka nas sve to približi još više Isusu, ne samo za stol njegove večere, već i do njegova srca kao što je odande crpio ljubljeni učenik, ali i do golgote – tako spasonosne, očišćujuće, nama na prosvjetljenje.
“Vrati se k meni, jer ja sam tvoj tvorac. Vrati se, jer ja sam tvoj otkupitelj. Vrati se, jer ja sam tvoj tješitelj. Pa ako ovo izgleda malo, vrati se, napokon, jer ja te tako darežljivo obdarujem. Vrati se, dakle, k meni, ja sam onaj koji te tako plemenitu stvori. Vrati se, ja sam onaj koji te tako milosrdno po svojoj pregorkoj smrti oslobodih od smrti vječne. Vrati se k meni, ja sam onaj koji te mnogostruko obdarih duhovnim i tjelesnim dobrima. Vrati se, dušo, napokon k meni, ja sam onaj koji te već pripremljenom srećom tako darežljivo obdarih. Vrati se, velim, od grijeha misli, vrati se od grijeha riječi, vrati se od grijeha djela, vrati se od grijeha navike. Vrati se k meni, dušo, s velikom te čežnjom očekuju sveci. Vrati se, tvome dolasku kliču anđeli. Vrati se, čeka te čitav zbor nebeskog raja. Vrati se, dušo, raskriljenih ruku na križu zove te Isus Krist. Vrati se, tvoj povratak iščekuje bezdan cijeloga Trojstva. O dušo, ovo je glas tvoga ljubljenoga koji te poziva.” (sv. Bonaventura)
“Gospodine Isuse Kriste, koji se radi mene nisi štedio, izrani srce moje svojim ranama i duh moj napoji svojom krvlju, da uvijek vidim tebe za me raspeta kamo god se okrenem, i da mi izgleda crveno od tvoje krvi sve što pogledam, da sav za tobom tako stremim, te ne mognem naći ništa osim tebe, motriti ništa osim tvoje rane. Ovo neka mi bude utjeha, moj Gospodine, da budem s tobom raspet; ovo neka mi bude najdublja patnja, da ni o čemu drugom ne mislim osim o tebi.” (sv. Bonaventura)
“Glavu onu, pred kojom dršću anđeoski dusi, probada gusto trnje, lice ljepše nego u sinova ljudskih nagrđuje pljuvačka Židova; oči sjajnije od sunca u smrti tama zastire; uši koje su čule anđeoske pjesme slušaju uvrede grešnika; usta koja poučavaju Anđele poje se žuči i octom; noge kojih se podnožje štuje jer je sveto čavlom se na križ pribijaju; ruke koje načiniše nebesa raskriljene su na križu i čavlima pribijene; tijelo biva bičevano, a bok kopljem proboden. Što da više nabrajam? Nije na njemu preostalo ništa do li samo jezik, da za grešnike moli i Majku učeniku preporuči.” (sv. Bernard)
“Bog biva ismijan da ti budeš čašćen, biva bičevan da se ti utješiš, biva razapet da ti budeš oslobođen, janje bez mane biva zaklano da se ti gostiš, krv i vodu iz njegova boka prolijeva koplje da se ti napojiš. Gledaj, dakle, na cijenu otkupljenja, vidi uzor pouke. Vidi, dušo, i promotri, kako Krista Gospodina i tvoga prijatelja tare svaka vrst kazni, na svakom pojedinom osjetilu, od ljudi svakog staleža. Kralj ga je ismijao, upravitelj osudio, učenik izdao, Apostoli napustili, svećenici, književnici i Farizeji predali, pogani bičevali, svjetina mu presudila i vojnici ga razapeli.” (sv. Bonaventura)
“Krist je prezreo sva zemaljska dobra, kako bi pokazao da su vrijedna prezira; i podnio je sva zemaljska zla, kako bi nas poučio da ih treba podnositi, te da se ni u onim prvima ne traži sreća, ni u ovim drugima ne straši nesreće.” (sv. Augustin)