Krajem godine sam se zaposlio i po prvi put dobio plaću. Odmah sam počeo razmišljati o tome na što ću je potrošiti: dio na zalihe čokolade (toga nikad dosta), dio na dugo priželjkivana putovanja (Island i Berlin, here I come), dio na pomoć drugima (ipak je ta formacija u Frami urodila plodom), dio na gluposti (najslađi dio zbog kojeg se nakon pola mjeseca pitaš kako dočekati ostatak mjeseca), dio na ušteđevinu (treba i u penziji živjet od nečega, a ne samo od penzije). Tako ja hodam gradom i razmišljam, kad ono ispred mene bakica skuplja boce. Netko bi rekao da je to zdrava rekreacija jer provede puno vremena na zraku, ali mene je to zasmetalo. Ona bi bar u svojoj starosti trebala uživati plodove svog rada, dostojanstveno, a ne biti prinudni reciklažni centar. Hodam dalje i nastavljam razmišljati o cijeni aviokarte za Island, kad eto mlade žene, pristojno obučene, kako prosi s djetetom i moli za pomoć. Neki stranac bi si mislio kako smo mi zdrav narod kad svi tako na svježem zraku, ali mene je to opet zasmetalo (opet posljedice te formacije u Frami). Vidi se po njoj da je do maloprije radila i imala lijep život, a da su je situacija u državi i očiti gubitak posla doveli doslovce na prosjački štap. Također, pitam se, zašto to dijete mora trpiti križ siromaštva, zašto mora biti na hladnome, dok se njegovi vršnjaci igraju u toplim vrtićima.
Katolički refleks na obje situacije je naravno posezanje za novčanikom i davanje par kuna u kovanicama. Framaški refleks, posebice kad imaš vlastita primanja, je da se uz jači emocionalni doživljaj daš i nešto kuna u papiru. To je lijep čin, ali ako ćemo biti iskreni, to neće suštinski pomoći tim ljudima, a ni velikom broju onih u našoj državi koji se nalaze u istoj situaciji. To me mučilo, kopkalo, pa sam puno razmišljao (uvijek loša stvar :P), pričao s drugima i naišao na riješenje, riješenje za koje nam trebaš i ti koji čitaš ovaj članak. Naime, vjerujem da svi znate za našeg Sinišu Pucića, bivšeg člana Frame, sada OFSa, koji zajedno s mnoštvom braće i sestra (a i mnogih ostalih vjernika i ljudi koji ne vjeruju) počeo skrbiti za beskućnike i ljude slabijeg imovinskog stanja. Jedan od projekata koji su pokrenuli je i Socijalna samoposluga, jedinstvena samoposluga gdje ljudi, da budemo iskreni, u besparici, mogu doći i besplatno dobiti osnovne prehrambene i higijensko-sanitarne potrepštine. U trenutcima kad je sve više ljudi nezaposleno, kad jedan dan cijela vaša obitelj živi život obitelji srednjeg sloja, a dan poslije netko od roditelja dobiva otkaz i dolaze vam ovrhe zbog neplaćenih računa, potreba za nečim ovakvim je velika. S druge strane, to je i nama svojevrsni poziv da u praksi živimo ono što obećajemo, da više ne mašemo samo rukicama i pjevamo, da ne radimo samo ustima, nego da se konkretno posvetimo služeći onima koji su sada u potrebi. Sv. Franjo kojeg nasljedujemo nije gledao gubavce i mislio si “Kako bi bilo lijepo da ih netko zagrli” nego je sam otišao i zagrlio ih, poljubio ih, brinuo se za njih. Ovdje zbilja dolazi do izražaja dio teksta naših obećanja, “Odazvati se na svaki poziv dobra”.
Zato se nadam da ćemo se u subotu 16.2.2013. u 9h ujutro okupiti u što većem broju u crkvi Uznesenja sv. Križa na Sigetu (Trg Svetog Križa 1, Novi Zagreb) u framaškoj prostoriji. Na tom prvom sastanku, gdje će nam doći pomoći iskusni braća i sestre iz Rijeke, probat ćemo se organizirati, poslušati njihove savjete i odazvati se na ovaj poziv dobra. Budući da je svaka ruka potrebna pozovite i prijatelje, rodbinu i sve ostale da se odazovu. Nije važno je li taj netko tko želi pomoći framaš il OFSovac, vjernik il nevjernik, kojeg je političkog usmjerenja, filozofske naklonosti ili što drugo – važno je da je željan pomoći, otvorena srca i tolerantan prema razlikama. Vidimo se u subotu!
Ivan Bambir
nacionalni predsjednik Frame
P.S. U slučaju da si razmišljaš “Kako ja mogu pomoći? Ta ja sam samo jedan i nemam nikakav posebni talent.” Odgovorit ću ti sa pjesmom Dobriše Cesarića koju svi znamo, a koja predivno odgovara na tvoje pitanje i sumnju.
Slap
Teče i teče, teče jedan slap;
Što u njem znači moja mala kap?
Gle, jedna duga u vodi se stvara,
I sja i dršće u hiljadu šara.
Taj san u slapu da bi mogo sjati,
I moja kaplja pomaže ga tkati.
Dobriša Cesarić
predivno 🙂 taj san u slapu da bi mogo sjati neka ga i moja kaplja pomaže tkati 🙂
”…dio na zalihe čokolade (toga nikad dosta), dio na dugo priželjkivana putovanja (Island i Berlin, here I come), dio na pomoć drugima (ipak je ta formacija u Frami urodila plodom), dio na gluposti (najslađi dio zbog kojeg se nakon pola mjeseca pitaš kako dočekati ostatak mjeseca), dio na ušteđevinu (treba i u penziji živjet od nečega, a ne samo od penzije).”
– Dobra ti plaća bome! 😀 😛
PREFAKATCOOL! Ne nužno ideja sama po sebi (ima puno ljudi svakakve dobre ideje), neg KONKRETNO napisani plan i poticanje da se nekaj i napravi na (relativno) JEDNOZNAČNI način (za razliku od nekih drugih članki koji se moreju na ovom portalu), fala Isusu dobrome Bogu (ovo nije spominjanje uzalud) konačno za ovak nekaj ovde 😀 😀 😀
Offtopic: rešenje se piše z je, a ne ije kak je tu napisano 😀