Lijenost

Dragi framaši!

Čuvajte se tog zla, jednog od smrtnih grijeha na koji je malo koji čovjek imun. Ja nisam, jer mi je trebalo jako puno vremena da pošaljem kolumnu i namučim Luciju koja me na to podsjećala. Već je puno ako smo svjesni vlastitih grijeha i slabosti, ali uzalud ako se ne počnemo boriti protiv toga. Jedno je sigurno – sami bez Boga ne možemo ništa učiniti da bude bolje, već samo još pogoršati cjelokupnu sliku poniranja u vlastito živo blato grijeha.

Ispovijed je prvi korak nakon prepoznavanja vlastite lijenosti.  Kroz ispovijed Bogu predajemo to “smeće” i onda u kajanju čvrsto odlučujemo da se želimo popraviti. No dobro nam je poznato da ne valja ostati na tome samo na odluci, već je važno koji nam je idući korak u tom izbavljenju.

Iduće što slijedi treba biti molitva, i to ona u koju je uključeno naše srce, cijelo naše biće. Jedino uključivanjem Boga na svoju stranu u ringu možemo pobijediti tog snažnog, upornog i dosadnog protivnika.

Potom je važno trenutke ispraznosti, gubljenja vremena, nadomjestiti radom. Pod “radom” podrazumijeva se i čitanje korisne literature, osobito duhovnih knjiga, zatim činjenje dobrih djela prema bližnjima koje smo nehotice zapostavili i mnogo toga drugog.

U tome svemu jako korisno može biti planiranje vlastitog vremena, i to na način da uzmemo olovku i papir i zabilježimo kako bi sve mogli iskoristiti za svoje i dobro drugoga sljedeći dan, pa i cijeli tjedan, ostavljajući vrijeme za odmori i rekreaciju.  Sve s ciljem izbjegavanja susreta s pakosnom i zlonamjernom gospođom Lijenost!