U čijim smo rukama?

«Blažena djevica Marija je krunici podarila takvo djelovanje, da ne postoji nijedan materijalni, duhovni, nacionalni ili međunarodni problem koji se putem nje i naše žrtve ne bi mogao riješiti.» Riječi sestre Lucije iz Fatime

Završetkom Drugog svjetskog rata u Beču su ostale četiri velike sile, među njima je bila i SSSR. U to vrijeme sluga Božji otac Petar Pavliček je pokrenuo “Pokret krunice”. S vremenom, pokret je postao milijunski te Rusija, na čelu sa Hruščovom se bez ispaljenog metka povukla iz Austrije. Veličinu krunice vidimo i u Domovinskom ratu. Kad je Hrvatska, sa samo 17 000 vojnika, skoro nikakvim teškim oružjem nasuprot 3. vojsci na svijetu izašla kao pobjednik. Tada je Hrvatski narod uzeo krunicu u ruke, vojnici su imali krunice oko vrata. Svi smo bili u molitvi i zajedništvu. Naravno, Bog nije spavao za vrijeme molitve. Znamenita je “Oluja”, jer je to akcijom neprijatelj svladan i ona se dogodila na Gospin blagdan, točnije 5. kolovoza na Gospu Snježnu.

Otac Gabriel Amorth, glavni vatikanski egzorcist, piše:
Jednom je moj prijatelj, tijekom egzorcizma, čuo đavla kako govori: «Svaka Zdravo Marija je kao udarac po mojoj glavi. Kad bi kršćani znali kako je moćna krunica, to bi bio moj kraj.»

Zamislite koliko veliku stvar radimo za Božje Kraljevstvo, sa samo jednom Zdravo Marijom! A krunica ih ima 53 Zdravo Marije.

Dragi framaši i ostali ljudi dobre volje, nadam se da sam uspio probuditi vašu želju za molitvom krunice. Krunica nije samo ono što stare bake drže u ruci i po cijeli dan ponavljaju. Krunica je stvarno i istinski jako oružje protiv Zloga, koje ne smijemo zanemariti. Sam sam svjedok Gospine milosti koja je iskazano kroz molitvu krunice. Sjećam se da su moja najljepša i najplodonosnija duhovna iskustva bila prožeta molitvom krunice. A i svjedok sam mira kojeg imam poslije krunice. Taj neopisivo lijep mir, koji nam daje naša Majka.

Ja se nadam da znate u čijim smo rukama kad molite krunicu…

13 Comments

  1. Ideja članka je lepa i lepa je želja potaknuti na krunicu, osobno mi je krunica isto super. Ipak, v članku ima par stvari koje su krive. Ak sam dobro razmel, pod 3. vojskom na svetu se tu misli na JNA, al JNA nigdar nije bila 3. vojska na svetu, jedno se vreme govorilo da je 3. ili 4. v Europi, al nikak v svetu, mislim, glete ko je bil odma posle rata na sceni, onda dok je prešlo malo vremena, a bome i za vreme raspada Jugoslavije, JNA nikad nije bila tak jaka. Ne bi umanjival nikaj vezano uz Hrvatsku, al ne bi ni falsificiral iz razno raznih razloga 😀 (Ak se ve cilja na super povesne momente krunice, bilo bi (po mojem mišljenju) zgodnije spomenuti bitku kod Lepanta recimo.) Također, ak sam dobro razmel, ove neke podatke o Beču i tak si skopiral z knjige “Molitvom krunice spasimo Hrvatsku”. Tam se dodaje još par povesnih podatki koji su isto krivi (al nisu v članku pa ne bi spomenul) – spomenul bi da je Hruščov znal otprilike kaj dela dok je dal da se SSSR povleče.

    Uglavnom, nije ovo morti tolko ni bitno preveć za temu članka, al šteta da se članku o super stvari ko krunica ruši kvaliteta zbog jednostavno proverivih stvari.

    Krunica FTW

    1. Sam nisam kompetentna osoba za raspravljanje o vojnoj moći JNA, ali kako god ona nije bila mala. Na nekim mjestima sam pronašao podatak o “3. vojnoj sili u Europi” što praktički nije bilo nestvarno. Npr. pogledajte broj vojnika, oklopnih vozila, aviona u napadima na grad heroja-Vukovar. Zar to ne govori mnogo?

      A Austrija? Pokret krunice je trajao koliko znam 8 godina. Molilo se dan-noć. A Crvena armija je otišla bez ispaljenog metka, dok je na poručjima gdje nije bila tolika molitva odlazila sa tisućama ubijenih.

      I svakako, sa ovim člankom sam želio probuditi želju za molitvu krunice.

      Sve dobro od Gospodina,
      Ante

      1. Nije bila mala, al v Europi v to vreme gotovo sigurno nije bila treća vojna sila, bile su već tri vojne sile z nuklearnim naoružanjem, od njih već nije sigurno bila jača, Njemačka je v to vreme već odavno počela štancati Leopard 2 tenkove i drugu mašineriju, Turska je imala veliku vojsku, to kaj si negde našel za 3. ili 4. vojnu silu je valjda direkt posle 2. svetskog rata dok je pol vojski bilo po Europi rastureno, a partizani su bili itekak brojni pred kraj. Dok sam spominjal Austriju mislil sam na to da se danas dobro zna kak je to v pozadini išlo bilo i zakej. Naravno, ne osporavam da je to bilo zbog krunice, al nije tak jako mistično opet (po mojem mišljenju koje je moguće krivo).

        Također, nisu Rusi imali celu Austriju pa da bi se z cele morali povlačiti, povlekli su se istodobno i savezniki 🙂

        1. Vojna sila se ne gleda samo tehnički i brojčano, ona se itekako gleda kroz tajne službe. Djelovanje Jugoslavenskih tajni služba nije bilo neznatno, već je prelazilo i u terorističke akcije. Koliko je samo ubijenih, mučenih i zarobljenih članova hrvatske političke emigracije.

          A Austrija, pokret krunice nije bio usmjeren samo na odlazak Crvene armije. Znamo da su i zapadne sile bi napadima na Njemačku činile strašne zločine i sami nisu bili ugodni, osim ako nisu imali od vas ikakve koristi.

          Za kraj, mislim da je ovo jedna političko-povijesna rasprava koja nije primjerena za ovaj portal. Hvala Vam!

          Sve dobro od Gospodina,
          Ante

          1. Naravno da se ne gleda, Izrael je otel Eichmanna z Argentine, pobil isto puno ljudi po svetu kaj zbog odmazdi, kaj zbog bivših zločini, SSSR isto tak i to i prije rata, a i posle, NKVD je štoviše utemeljil jugoslavenske tajne službe, MI6 je oduvek bil značajni, to ne mreš reći, CIA, onda pak malo v Europi STASI, itekak efikasna služba i tak dalje, opet Ti uglavnom ne stoji ovo za jugoslavensku vojsku da bi je nekaj preveć zdiglo, nije bila 3. vojna sila v vreme rata. Inače, kod početka rata su Ti se te službe jako rascepale jer dio kadra je otišel na jednu, dio na drugu stranu, tak, eto, raspašoj 😀

            Usput, zločini ima v svakom ratu i to je tužno, al se eto događa tak da mislim da ne treba posebno ve isticati zapadne saveznike v tome, ajme, kolko su više toga Rusi napravili, isto tak i posle dok su zapadni savezniki ušli v Njemačku, mislim da su u odnosu na naciste dopelali i puno dobrih stvari koje prije nisu bile tak da se ne bi skroz (znači jednim dijelom se slažem) složil tu z Tvojom tvrdnjom baš.

            Naravno da to nije tema za ovaj portal, al peh, e, žal mi je da se priča o lepoj stvari i da se mećeju netočne činjenice, odma pada kvaliteta članka, jedno googlanje za svaku ovu točku je to moglo razrešiti, zato sam išel ovo spomenuti, nije v redu.

            Za kraj mislim da ak se već piše neka tema o super stvari ko krunici onda bar provere činjenice koje se navode, nije to tak teško, a lepo se vidi ili ak Ti se već ne proverava, gle kolko drugih prekrasnih članki ima ovde na portalu, tak lepih, tak kvalitetnih i to bez da se petljaju po povesti, nije navođenje povesnih činjenici preduvet da bi članak bil super, a ak se već navodi, bilo bi jako dobro i bitno da se prethodno provere, to je kaj me baš zabolelo v ovom članku bilo, ne pisati članke tek tolko da ih se napiše pa kak buju, buju, neg da buju kvalitetni, uzorni, da nadahnu. Ispričavam se ak je kaj ovde glupo sročeno, to je otprilike ono kaj sam štel reći.

            BVB 😉

          2. Mislim da je sad zaista dosta o tome rečeno, jer ovo zaista nije mjesto za to…

          3. OK, ja sam rekel sve kaj mislim i svaki kasniji odgovor je bil odgovor na komentar komentara i ne kanim nikaj više pričati. Pisal sam jer neke izrečene stvari su činjenično krive i ne razmem zakej za početak to ne spomenuti (nije valjda da se ne sme uputiti kritika više :D), a ko drugo, zakej ne komentirati pokušaje (v kojima se isto da najti krivih činjenici) obraneteksta nakon kritike, iako su krivi (iako su komentari autorovi, neznači da su “sveta krava”). Je vrag dobar? Da velimo da je, neko neg porekne, opet velimo, ne, ne, nema veze kaj veliš da nije, ja pak velim da jeje i onda da prekinemo? Zmislim se z naše frame pokušaji komentari nekih očitih mani, zaključilo se da su loše, al su se nastavile, delanje dobre prakse ih nije promenilo 😀 (naravno, dela se to i dalje, al nema to efekta uvek baš :S).

            Jakov, ispričavam se ako Ti je ovo ispalo (a čini mi se da je jer inače valjda ne bi komentiral) dosadno.

      1. Und schon wieder falsch, während der Zeit des Kroatienkrieges war die Jugoslawische Volksarmee schon für viele Jahren nicht mehr so stark, ja wenn sie auch irgendwann war so stark war (vielleicht und nur vielleicht nach dem Zweiten Weltkrieg, aber nicht später). Deine letzte Aussage sieht irgendwie zynisch aus, und deswegen habe ich sie nicht ernstgenommen. Ich habe ja nie gelesen, der heilige Franz hätte was ähnliches getan (ich sage nicht, ich sei besser), also du, du der hier schreibst, du solltest wirklich darüber nachdenken, ja? Nimm doch die Kritik nicht persönlich, ich wollte ja keinen Ärger machen, nur auf falschen Tatsachen hinweisen, du weisst ja wolh noch nicht was mann alles mit solchen machen kann und schon gemacht hat, und außerdem sagte ich schon: Rosenkranz FTW.

        Napisal sam ovo na švapskom (moguće z greškama, ispričavam se ak je tak) čist da se drugi ne živciraju (neg samo prejdu prek toga), a Tebe ak (opće) zanima, lako si pogledaš. Ak si ga učil v školi, super, ak nisi, morti upoznaš njegovu ljepotu 🙂

  2. Ono što nikad ne treba zaboraviti jest da se svi ratovi, i oni međunarodni i oni osobni, dobivaju jedino u duhu. Jednom je mudro rekao papa Pio XII.: “Žudnja je za milošću bez utjecanja Djevici Majci poput žudnje za letom bez krila.” Hvala na poticaju!

  3. Kad smo već ”načeli ratove”, politiku i pape…

    Pio X. je jednom upravio svoj pogled prema raspelu i rekao: ”Tu je moja politika.”

    Upravo su Krist i zagovor Bezgrešne Djevice Marije bili nada i utjeha sv. Maksimilijanu Kolbeu u ratnom logoru, njegova politika.
    Krunica neka bude naš politički program 🙂

Odgovori na nemojdamekoljes Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)