Hod Frame Primorsko-istarskog pordručja [FOTO]

  Hoće li Rijeka i Pula ići na Hod ili ne? Hoće li se samostalno organizirati ili ići sa nekim od bratstava? Na ta pitanja odgovarali smo na početku ove godine kada smo odlučili -idemo kao Primorsko-istarsko bratstvo. Mnogi rade u sezoni, neki se pripremaju za ispite u devetom mjesecu, neki idu u obilazak obitelji, a neki na Mladifest u Međugorje, pa hoće li ići tko ?! Da, bili su odgovori koji su ohrabrili naše organizatore. Sve je išlo svojim tokom. Dvadesetak ljudi javilo se za Hod, a s fratrima i sestrom, bilo nas je taman lijepa grupica. Uzbuđenje je raslo, a svi su statusi na facebooku bili usmjereni na Asiz, Franju i Porcijunkulu. I tako, po prvi puta, samostalno je na hodu sudjelovalo Primorsko-istarsko područno bratstvo Frame! Dvadesetak mladih ljudi odvažilo se krenuti iz Rijeke (točnije – Krnjeva), na put dug 120 km do Ogulina.

              Krenuli smo odvažno s Krnjeva gdje smo se našli večer uoči samog hoda. Kao hrabri i ambiciozni framaši, prošli smo Riječkim korzom „s pjesmom na usnama“, svjedočeći ljubav i radost, zajedništvo i vjeru cijeloj Rijeci. Preko trsatskih stuba do predivnog Trsata gdje smo pozdravili Trsatskog hodočasnika Ivana Pavla II. Nakon zvonjave trsatskih zvona, kao pravi hodočasnici, u procesiji smo obišli oltar i krenuli prema Ogulinu.

Sunčani dani, radosna atmosfera i franjevački žar nosio nas je i uzbrdicama kojima smo trčali i ravnim cestama kojima smo koračali! Svatko od nas mogao je doživjeti da je to bio „hod milosti“, hod gdje smo prikazivali svoje korake za svoje najmilije, za potrebite i za naša bratstva! Svakodnevno smo mogli slaviti svetu misu s mještanima, doživjeti jednostavnost smještaja, slobodu od nepotrebnih stvari i radost zbog te slobode. Svakodnevne kateheze i program, sve su nas jače uvodile u ljepotu potpunog oprosta i Kristovu ljepotu!

          Naše prvo odredište bila je Krasica, potom Zlobin, Mrkopalj, Stara Sušica, Vrbovsko i na kraju – Ogulin! Mnogi su nas lijepo dočekali, pozdravljali s prozora u čuđenju gledajući mlade ljude koji radošću i pjevanjem slave svoga Boga. Svaki dan bio je sličnog rasporeda; od ranog ustajanja do podneva, pa i popodneva koračali smo rutama i većim od 20 km, potom bi imali kratki predah, tuširanje ovisno o uvjetima i kateheze koje su vodili fra Kruno, fra Zoran i fra Ivan, sestra Marija Pia, te naša braća i sestre iz OFS-a: Siniša Pucić, s. Elida i s. Ivanka. Kruna svakog našeg dana bila je sveta misa na kojoj smo slavili Boga zajedno sa mještanima. U središtu našeg hoda bilo je Euharistijsko klanjanje koje je vodio fra Zoran. Simbolika tog klanjanja bila je i u prinošenju sebe i svojih molitva Gospodinu pred oltarom gdje smo prinosili tamjan kako bi se „Naša molitva uzdigla kao kad“ pred lice Njegovo! Milosne su bile i večeri jer je večernji program bio dinamičan i različit; od skečeva grupa, do molitvene večeri, preko večeri svjedočanstava i večeri u kojoj smo pošli za Asiz, stigli smo do cilja!

Nakon dolaska u Asiz, osjetili smo duh svetog Franje koji je odisao tim malim gradićem u Umbriji. Svima nam je najviše ostao susret sa Porcijunkulom i oprostom kojeg smo doživjeli kroz Božje milosrđe i ljubav, te želju da nastavimo koračati ovim svijetom čisti i bijeli, oslobođeni za slobodu. Svi smo bili dotaknuti milošću potpunog oprosta, što se odrazilo i kroz suze i zagrljaje. Mnogi od nas išli su prvi put, tako da je dojam bio još snažniji i dublji. Osim Porcijunkule, mnogi od nas su posvjedočili kako su milosti doživjeli i pred grobom svetog Franje, te u bazilici svete Klare. Gospodin je nekima progovorio u crkvici svetog Damjana, dok su neki svoj mir pronašli na La Verni.

Susret sa framašima ostalih područnih bratstava uvećala je našu radost i zajedništvo! Stećena su nova poznanstva, a neka su se prijateljstva još više produbila. Povratak Lijepoj Našoj bio je s određenom sjetom na licima, ali i radošću jer se vraćamo obogaćeni i ispunjeni samom Ljepotom, Kristom i Franjinim likom koji nam je postao još bliži i draži! S ushitom iščekujemo idući hod gdje se nadamo novim poznanstvima, milostima i spoznajama. Mir i dobro!

(M.P.)

2 Comments

  1. Baš lijepi dojmovi sa hoda. Drago mi je da vam je bilo lijepo. Nije bitno da bude puno ljudi, nekad bolje bude kad je manja grupa.
    Asissi ostanem svima u srcu koji ga posjete,teško je izdvojiti neki dio jer je svaki poseban na svoj način.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.