Redovnice nastupaju

Velika je radost imati priliku biti sudionik susreta mladih u Sisku. Na susretu sam očekivala mladost, radost, pjesmu, smijeh, šalu. Tako je i bilo, ali ovaj put je bilo iznenađenje koje se pojavilo u pretprogramu: Redovnice nastupaju. Jedanaest mladih redovnica usudilo se ispred 25 000 tisuća mladih izvesti svoju plesnu točku. To nisam očekivala. Rado pogledam film Redovnice nastupaju. U njemu prepoznam mnoge elemente zajedničkog redovničkog života i svaki put me od srca nasmije. Nimalo se nisam nadala da ću neki djelić prizora iz tog filma (u malom izmjenjenom obliku) imati priliku vidjeti na samom susretu mladih u Sisku. Bilo je jako zgodno. Ugodno za oko i uho. I sv. Kvirin se smješkao. Moram priznati da su se plesačice odlično snašle i nisu se dale smesti bez obzira što je CD (a ne tehnika) zakazao. Pripremile su se, bile su uporne, nisu odustale niti nakon 2 promašaja, jer treći put je uspjelo. Opet se ispunila narodna poslovica: ˝Treći put Bog pomaže!˝. Zaslužile su gromoglasni pljesak koji su i dobile. I da su ponovile još koji put svoju točku svi bi zasigurno s istim oduševljenjem pratili i sudjelovali u njihovoj izvedbi. Njihov nastup potaknuo me na razmišljanje. Učinio je da sam primjetila (više nego prije) kako ljudi, posebno mladi, rado promatraju, a i s radošću pristupaju redovnicama.

Ipak izgleda da je danas teško imati povjerenja u Crkvu. Neprestano se čuju prigovori: ne živi se dostojno svoj poziv. Prigovori su upućeni ponajprije svećenicima, a ponekad i redovnicama. Jesu li opravdani ti prigovori? Jesu li ti prigovori specifični samo za naše vrijeme ili ih je bilo i u prijašnjim vremenima? Koliko su zapravo redovnice važne za naše društvo danas? Redovnice nastupaju odavno na pozornici svijeta. Velikodušno i nesebično daju svoj doprinos u životu ljudi. Grade dječije vrtiće, škole, njeguju bolesne, brinu za siromašne. Brinu se za ljepotu sakralnih prostora, daju veliki doprinos liturgijskom pjevanju. Neumorne su u odgoju malenih, djece i mladih. Bezbroj je primjera hrabrih redovnica žena: blažena Majka Terezija, blažena Marija Petković (utemeljiteljica Kćeri milosrđa sv. Franje), s. Klara Žižić (utemeljiteljica Družbe sestara franjevki od Bežgrešne) i naravno sv. Klara Asiška kao i mnogobrojne druge. Sve su one u Svjetlosti hodile i Kristovo svjetlo drugima donosile. Po njihovim sestrama Kristovo svjetlo i danas svjetli i toplinu daje ovome svijetu. Možda je prije bilo lakše redovnički život živjeti. Nije bilo toliko izazova. Život je bio jednostavniji, manje zahtjevniji. Međutim povijesna činjenica je da su se sestre uvijek prilagođavale vremenu i pronalazile nove oblike djelovanja, nove oblike pristupa, nove oblike biti svjetlo drugima. Istina ima i onih koje su to svjetlo gasile i svojim životom zakrivale Kristovo lice drugima. Neke to čine i danas. Smatram da bi Crkva bila puno siromašnija da nema redovnica, da nema toliko hrabrih, nesebičnih žena koje svoje postojanje stavile na raspolaganje Kristu preko služenja braći ljudima i svakodnevno neumorno stavljaju. Svojim životom svjedoče Krista – Svjetlo svijeta. Redovnice i danas kao i stoljećima prije uvijek iznova pronalaze načine i nove putove do ljudskog srca. Ovaj plesni nastup redovnica nam je to potvrdio još jednom. Svojim nastupom unijele su svjetlo u srcima mladih, svojim nastupom su oduševile mnoge i tko zna možda potaknule na duhovni poziv.