Proteklih dana bilo je posebno svečano kod naših sestara klarisa u Mikulićima (Zagreb). Naime, 16. i 17. 3. 2012. sestre klarise obilježile su Dane sv. Klare povodom 800. obljetinice osnutka Drugog franjevačkog reda. Održana su brojna predavanja u sklopu kojih su predavači predočili život i djelo sv. Klare. Slušajući predavanja o ostavštini sv. Klare svijetu i njezinom utjecaju na današnji svijet, razmišljala sam o sestrama klarisama koje su s nama slušale spomeuta predavanja, ali s one druge strane rešetki.
Napose, razmišljala sam o jednoj mlađoj sestrici, malenoj biljčici sv. Klare, usuđujem se reći ”našoj” klarisi. Naime, nekadašnja trsatska framašica, danas sestra Marija Zoè je jedna klarisa prožeta radošću, iako je još u novicijatu.
Slušajući predavanja o životu sv. Klare i njezinom pozivu, o Cvjetnici u Porcijunkulici, navirala su mi sjećanja o putu poziva sestre Marije Zoè, od početnog razmišljanja o ulasku u klarise, neshvaćanja okoline i nedostatka razumijevanja u istinsku bit njezinog poziva ”vanjskih promatrača’ ‘(čitaj svjetovnih) te početno nepovjerenje u ozbiljnost njezinog poziva od strane jednog dijela rodbine. Sve su to činjenice koje su i ne tako davno bile aktualne, isto kao i prije 800 godina, u Klarino doba. No, kako kaže jedna poslovica, sve je dobro što se dobro svrši, tako je i u ovaj mladi život Gospodin utkao svoju volju u životno poslanje sestre Marije Zoè. Sigurno ste primijetili da sam u nekoliko navrata napisala „naša“ klarisa. To nije puko hvalisanje, već iskreno izricanje radosti što s ponosom možemo reći da nam je Gospodin podario tu neizrecivu milost i blagoslov da imamo jednu „našu”, trsatsku klarisu. Ako ćemo pravo, sve su klarise ”naše”, jer smo povezani s njima unutar naše franjevačke obitelji te ih radosno nosimo u srcima, a one nas prate i vode u svojim molitvama što je ipak važnije, zar ne? Slušajući o životu sv. Klare, svi prisutni mogli su predočiti posebnost tog poziva, ali ne samo po riječima predavača već i po živom svjedočanstvu životnog poziva svake pojedine klarise koja se nalazi u Mikulićima. Kao što je sestra Marija Zoè ”naša” trsatska klarisa, tako je i svaka od tih sestara“ nečija“ klarisa koju s ponosom ističu i redovito spominju u svojim molitvama.
Iako smo proslavili 800 godina neprekinute prošlosti, radujmo se svi zajedno mnogim, mnogim budućim generacijama klarisa, novim biljčicama sv. Klare kojima će Gospodin tek utkati milost ovog jedinstvenog poziva za dobrobit cijele franjevačke obitelji.
Dolores Turkalj, OFS Trsat
aaaa slikica raspjevanih ”biljcica”
🙂
NAŠE KLARISE, naša Zoeeeeeeee