Svjedoci smo veoma jakog ledenog udara koji je zahvatio gotovu čitavu Hrvatsku. Polomljeno drveće, zaleđene ceste, polja i rive, ogromna količina potrošenog materijala za ogrjev, ručnici ispod prozora i vrata, snijeg koji se ne pamti…. Možda zvuči ironično, ali ujedinili smo se upravo tim vremenskim nepogodama. Svi smo puni razumijevanja za bolesne, beskućne i gladne, svi smo puni razumijevanja za sve stanovnike Lijepe naše. Snimamo reportaže, putujemo u stanove i mjesta ljudi, pratimo vijest svih televizijskih programa, doniramo… Sve je to lijepo…
Može li ta zima zaista ugrijati nečije zajedništvo i empatiju? Rekao bih da može, ali nažalost danas je za to sve češće potrebna obostrana zima. Razumijemo druge samo kada je i nama hladno, a tolikim potlačenima hladno je čitav život, što od vanjske hladnoće, što od hladnoće srca koju im svi svakodnevno serviramo. No, oni su tu čvrsti i jaki- njihovo je srce zaista toplo. Poniznost, nada, vjera ono su što njihova srca ne može zalediti nijedna zima. Sigurno ste svjedoci koliko njihova borba za život i volja mogu sve naše probleme staviti na stup srama. Oni nas kao takvi hrabre, ali i mi to isto trebamo činiti i njima i drugima svakoga dana, bili to tvoji prijatelji, roditelji, potlačeni, beskućnici ili gubavaci…tko god!
Zar je zaista potrebna neka nepogoda i udar da svi osjetimo da smo zapravo slabi? Zar je potrebna nepogoda da se svi ujedinimo i shvatimo da smo jedno? Zar zaboravljamo da smo svi jednako voljeni u Božjm očima i da je On najveći?
Naučimo imati toplo srce, srce koje razumije, srce koje prašta, srce koje voli, srce koje moli, srce koje daruje, srce koje prima…
Naučimo biti ponizni i sve gledati s poštovanjem, bio to brat ili sestra, bili to roditelji, prijatelji ili neprijatelji, bili to…
Naučimo da nas samo jednostavnost srca i ljubav za druge, može izvući iz svake krize, jer smo previše postali roboti, robovi današnjeg vremena, previše smo postali ograđeni individualisti!
Kada naučimo tako ugrijati svoje srce, nijedan nas hladni val neće moći nadjačati, nijedna nas bura neće moći slomiti, ni jedan snijeg zatrpati! Znat ćemo da empatija postoji i kad je nama lijepo, kad nam cvjetaju ruže, kad smo sretni, a nekome tako nije. Dakle, zaključujemo da nije potrebno da i nama bude teško da bismo pomogli i razumjeli jer tvoja radost i riječ, pogled i osmijeh mogu, zaista mogu biti dovoljni svjedoci Isusove ljubavi i obraćenja.
Budi ti toplo srce za Boga, za druge i osjetit ćeš kako se čitavo tvoje biće grije i za tebe, topeći hladnoću oko tebe i u tebi. I zamisli tako svako toplo ljudsko srce… Valentinovo će tako biti svaki dan, a ljubav će primati i davati svaki čovjek. Božić će biti svaki dan jer će se on rađati u drugima i u tebi! Rođendan će biti svaki dan jer ćeš slaviti prekrasan život koji će ti svake minute biti ispunjen za Boga, druge i tebe!
Neka Isusova Riječ ,,VIDJE NJIHOVU VJERU“ (Mk 2,5) bude svjedočanstvo i poticaj da budemo zahvalni Bogu za dar vjere koju je darovao nama i drugima te da po toj vjeri budemo prepoznatljivi. Isus ti je darovao najveću ljubav; za tebe rekao je ,,HOĆU“ (Mk 1,41). I ti možeš to reći ljubavi, toplini srca, svakodnevnim gubavcima i Isusu!
,, Ja sam tvrđava sa jedinom zastavom srca“
(Jure Kaštelan: Tvrđava koja se ne predaje)
aaa kako dobro… ponekad nam je potrebno tako malo da pruzimo Ljubav sebi i drugima, ali gledajuci na krive udaljene staze, nismo svijesni koliko je zapravo Ljubav blizu i upravo TU i upravo SAD pored nas, i da je tako malo, ali uistinu malo potrebno, pribliziti tu Ljubav onima koji nas okruzuju… 🙂
Lijepa misao: “Naučimo biti ponizni i sve gledati s poštovanjem….”:)