S tuđom maskom lakše se živi!

 

Svatko je bar jednom u životu bio neka „maškara“, tj. nosio neku masku za vrijeme karnevala. Možda smo tada ostvarili svoj „san“ biti netko drugi, neki nama nedostižan lik u životu. Svake godine iznova dođe razdoblje karnevala. Nekima možda i najdraže razdoblje u godini. Tko nije čuo za poznate karnevale u Senju, Rijeci, Veneciji ili Rio de Janeiru? Za mnoge je to razdoblje svečanosti i zabave ali i razuzdanosti. Razmišljamo li pritom o samom smislu i samom značenju karnevala? Koja je naša životna povezanost s danima karnevala? Znamo li da etimologija riječi karneval svoje korijene vuče iz kršćanstva? U školi kada nas nešto žele naučiti odmah krenu od tumačenja porijekla riječi. Postoje dva tumačenja porijekla te čarobne riječi. Prema prvome radi se o složenici latinskih izraza CARNE i VALE, što bismo doslovno preveli ZBOGOM MESO. Naime, nekada davno, nedjelju prije Čiste srijede nazvali su DOMINICA CARNIS PRIVII tj. NEDJELJA BEZ MESA. Ta nedjelja je vjerojatno najzaslužnija što se pojavila riječ KARNEVAL, što se prevodi hrvatskom riječi mesopust, tj. dan bez mesa. Riječ mesopust u hrvatskom jeziku po prvi put pojavljuje se 1782. godine. Prema drugom tumačenju sama riječ KARNEVAL sastavljena je od latinskih riječi CARRUS i NAALIS, a označavala je BROD NA KOTAČIMA. Brodovi na kotačima bili su dio starorimskih Saturnalija (svečanosti) koje su označavale završetak poljoprivrednih radova. Te svečanosti su podrazumijevale veselje i međusobno darivanje. Karneval bez veselja, plesa, pjesme i maski je nezamisliv. Ti dani od Bogojavljenja do Pepelnice, posebno posljednja tri dana, dani su kada se pridaje važnost užitcima i zabavi. Ti dani prožeti su slobodnijim i opuštenijim ponašanjem. Takvo ponašanje i mogućnost da bar na jedan dan budeš netko ili nešto drugo, zacijelo je razlog zašto je karneval bio i zašto će biti ono što osvaja svako srce. Potom nastupa vrijeme odricanja, molitve i posta.

Čovjek nije samo homo sapiens (čovjek razuma) niti samo homo faber (čovjek rada), već i homo ludens (čovjek igre). U našoj je ljudskoj prirodi šaliti se, glupirati se, jesti, piti, pjevati, igrati se, biti ono što želimo. Dani karnevala očito to dopuštaju. I neka karnevala! I neka maski koje ćemo staviti i tako biti bar jedan dan netko drugi! Ti dani pomažu nam nositi se s danima životne ozbiljnosti. Osobno mi se nameće pitanje, gledajući svijet oko sebe, traju li dani karnevala više od tog razdoblja? Nosimo li u ostalim danima kroz godinu, pa možda i u danima korizme, razne maske? Koliko puta smo ono što uistinu nismo? Koliko puta se pretvaramo i krijemo svoje pravo lice iza raznih životnih maski? Koliki imaju lažne profile na Facebooku želeći biti nešto drugo? Budimo iskreni, priznajmo barem sebi: koliko imamo maski u ormaru svojega srca? Koliko maski imamo u odnosu prema Bogu? Koliko prema drugima? A koliko prema sebi samima? Jednu za roditelje? Možda jednu za školu? Jednu za prijatelje? Jednu za „neprijatelje“? Jednu za Crkvu? Jednu za Framu? Jednu za ulicu? Jednu za Facebook? Jednu za …? Ili možda ipak ne?! Razmislimo iskreno, bar na kratko, o ovim pitanjima.

5 Comments

  1. Slažem se sa prethodnim komentarom jer je svaka kolumna sve bolja i bolja 🙂 ova posebno potiče na razmišljanje, o tome koliko imamo maski u stvarnom životu i da se zapitamo želimo li se osloboditi tih maski 🙂 Stoga, sretno s daljnjim pisanjem kolumni i željno išcekujem novu 🙂 HVALAAA!!!!

  2. Bogu jedinome, dobrome i milosrdnome hvala za sve 🙂 Bogu koji je ljubav! A mi danas slavimo ljubav 🙂 Ljubavi HVALA 🙂

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)