Izlaganje se temelji na Pravilu i Konstitucijama FSR-a, na smjernicama iz dokumenta Predsjedništva Međunarodnog vijeća FSR-a Pomoć za formaciju u FSR-u (Zagreb 2003., prijevod u rukopisu) i, osobito, na Papinoj pobudniciChristifideles laici iz 1988.
Više ćemo pozornosti posvetiti poimanju i ciljevima trajne formacije.
Što je trajna formacija?
Trajna se formacija povezuje, prije svega s ostvarivanjem vlastitog zvanja i poslanja u Crkvi i svijetu te je potrebno da traje cijelog života i da se ostvaruje u svim dimenzijama ljudske osobe i ljudskog života. «Gospodin, kao i gospodar u slučaju radnika u vinogradu, poziva – u smislu stvarnog i točnog očitovanja svoje svete volje – u sve sate života – stoga je budnost kao brižljiva pozornost za Božji glas temeljno i trajno raspoloženje učenika (…) Vječni naum Božji otkriva se svakome od nas kroz povijesni razvoj našega života i njegovih prilika, iz dana u dan. (…) A da bismo mogli otkriti što je volja Gospodnja o našem životu, uvijek treba pažljivo i poučljivo slušati riječ Boga i Crkve, djetinje i ustrajno moliti, imati mudro i ljubazno duhovno vodstvo, razaznavati u vjeri primljene darove i talente i u isto vrijeme društvene i povijesne prilike unutar kojih se nalazimo» (Christifideles laici /CL/ 58). U ovom citatu iz pobudnice o vjernicima laicima nalazimo i osnovne metodološke smjernice za osobni rad na trajnoj formaciji, viđenoj kao stalno zalaganje oko ostvarivanja vlastitog zvanja i poslanja.
Radi se, za nas, o «franjevačkom zvanju» koje, jednom primljeno, treba njegovati. U dinamizmu primljena dara, primljena poziva, doista je temelj i motivacija svakog oblika trajne formacije. Sam Bog čini živim svoj dar i oslobađa bogatstvo milosti i odgovornosti koje je sadržano u daru; Bog to čini za dobro pojedinca i zajednice. «Živite dostojno poziva kojim ste pozvani», poručuje sv. Pavao (Ef 4,1). «To revnije uznastojte učvrstiti svoj poziv i izabranje», piše sv. Petar (2 Pt, 10).
Dokument o formaciji u redovničkim ustanovama (Potissimum institutioni /1990/) kaže ono što, čini mi se, na sličan način vrijedi i za svjetovne franjevce: početna formacija je usmjerena na to da osoba stekne dostatnu samostalnost kako bi mogla živjeti u vjernosti obvezama vlastitog zvanja a trajna joj formacija pomaže da u tu vjernost unese kreativnost, stvaralaštvo, da bude kreativna u vjernosti vlastitom pozivu i poslanju.
No, važno je biti svjestan i utjecaja trajne formacije na početnu formaciju. Početna i trajna formacija međusobno su usko povezane. Veća zauzetost u trajnoj formaciji ne pridonosi samo sazrijevanju svakog pojedinog člana, već stvara atmosferu koja je potrebna za primanje i odgoj kandidata. Što je osoba više odgojena, više je sposobna odgajati druge.
Pobudnica Christifideles laici, posvećuje, peto, posljednje, poglavlje odgoju vjernika laika (57-64). Prema pobudnici kršćanski odgoj jest «trajni osobni proces sazrijevanja u vjeri i suobličavanje Kristu, po volji Očevoj, uz vodsvto Duha Svetoga» (57, Propositio Sinode – 40). «Životnost mladica je povezana s njihovim ostankom na trsu koji je Isus Krist: «Tko ostaje u meni i ja u njemu, rodi mnogo roda. Jer bez mene ne možete ništa učiniti» (isto).
Trajna formacija je, za svjetovne franjevce, pomoć i poticaj na putu trajnog obraćenja koje je za njih jedna od osnovnih vrednota franjevačke karizme.
Evo kako se prema trajnoj formaciji odnosio sv. Franjo: «Smatrajući da do tada nije dopro dokle je trebalo, neumorno je ustrajao u novoj, svetoj odluci. Nadao se da će moći započeti nanovo» (1 Cel 103). «Putem je raspravljao s braćom o načinu iskrenog opsluživanja pravila koje su prigrlili …» (LegM IV,1).
Ciljevi
Svi su kršćani, pa tako i svjetovni franjevci, pozvani prije svega na suobličavanje Kristu, pozvani su doći «do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove, da više ne budemo nejačad kojoj se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavost što put krči zabludi» (Ef 4,13-15).
Da bismo mogli govoriti o ciljevima trajne formacije vjernika laika, potrebno je, u skladu sa shvaćanjem trajne formacije, imati jasno viđenje o tome tko su vjernici laici, poznavati njihov identitet. Neka nam i u tome pomogne Papina pobudnica. Ona se služi izrazom «dostojanstvo vjernika laika»; na taj način ističe da se radi o identitetu koji treba cijeniti i poštivati kao nešto posebno i jedinstveno. Nakon elemenata identiteta koji su vjernicima laicima zajednički sa svim kršćanima, a to su krštenje i potvrda te, na temelju toga, sudjelovanje u Kristovoj svećeničkoj, proročkoj i kraljevskoj službi, pobudnica ističe posebnost vjernika laika: «Vjernici laici imaju svoje izvorno i nezamjenjivo mjesto: preko njih se Crkva ponazočuje u najraznovrsnijim područjima života kao znak i vrelo ufanja i ljubavi» (CL 7).
Osnovni cilj trajne formacije vjernika laika, kao i svjetovnih franjevaca, jestotkrivanje i življenje vlastitog poziva i poslanja (usp. CL 58); svjetovni franjevci treba da u procesu trajne formacije odjelotvore i prodube svoje franjevačko zvanje (usp. Konstitucije FSR-a 44,3).
S obzirom na svoju specifičnost – nazočnost u ime Crkve u najraznovrsnijim područjima ljudskog života i djelovanja – svjetovnim je franjevcima jedan od središnjih ciljeva trajne formacije zadaća «da, prosvjetljeni vjerom i pomognuti dokumentima crkvenog učiteljstva, razmišljaju o zbivanjima u Crkvi i društvu, te da – sukladno tome – zauzimaju dosljedne stavove» (isto).
Drugi važan cilj trajne formacije jest jedinstvo vjernikova života koje je naznačeno time što su vjernici laici članovi Crkve i građani ljudskoga društva (usp. CL 59). Nije slučajno što Papina pobudnica na nekoliko mjesta spominje napast da se opravda razdvojenost vjere i života. Takva je, naime, razdvojenost u suprotnosti sa sudjelovanjem u Kristovoj proročkoj službi. Ne mogu postojati odvojeno tzv. «duhovni život sa svojim vrednotama i zahtjevima i tzv. «svjetovni» život, to jest život u obitelji, na poslu, u društvenim odnosima, u političkom i kulturnom djelovanju. Mladica urasla u trs koji je Krist donosi rod u svim područjima djelovanja i života (usp. CL 59). O tome ozbiljnim riječima govori pastoralna konstitucija Gaudium et spes Drugoga vatikanskog sabora: «Ostavljaju istinu oni koji zato što znaju da ovdje nemamo stalna prebivališta (…) misle da zbog toga mogu zanemariti svoje zemaljske dužnosti zaboravljajući da ih sama vjera još više obvezuje na njih (…). Taj nesklad između vjere koju ispovijedaju i svakidašnjeg života, treba ubrojiti među najteže zablude našega vremena.» (43) Ta zabluda može se zapaziti u ljudi i danas, četrdeset godina poslije objavljivanja ove konstitucije i ovih riječi.
Sadržaji
Osnovni zahtjev glede sadržaja jest da trajna formacija bude cjelovita, to jest da stalno obuhvaća i ljudsku i kršćansku i franjevačku dimenziju koje treba da iznutra budu povezane.
U kršćanskoj formaciji središnje mjesto pripada duhovnoj formaciji. Ona se, prema Papinoj pobudnici o vjernicima laicima «sastoji u rastu u prisnosti s Kristom, u skladu s voljom Očevom, u odanosti braći po djelotvornoj ljubavi i pravdi. (…) Taj se život najunutarnjijeg sjedinjenja s Kristom u Crkvi hrani duhovnim pomoćima (…), osobito aktivnim sudjelovanjem u svetoj liturgiji» (CL 60).
Doktrinalni odgoj, poznavanje kršćanskog nauka, važan radi produbljivanja vjere i potrebe da vjernici laici u «obrazlažu svoju nadu» s obzirom na teške i složene probleme današnjega svijeta.
Danas, kada raste svijest o vlastitom pozivu i poslanju vjernika laika u Crkvi u svijetu, osobito je važno dobro poznavanje socijalnog nauka Crkve. Što se tiče nove evangelizacije vjernici laici su danas pozvani sudjelovati na slijedećim poljima: dostojanstvo osobe, pravo na život, vjerska sloboda, obitelj, društvena solidarnost, politika, ekonomija i kultura.
S obzirom na franjevačku formaciju, obnovljene konstitucije FSR-a (iz 2000. g.) istaknule su važnost bratstva i korištenje franjevačkih izvora i literature, ne samo spisa sv. Franje nego i sv. Klare.
Protagonisti, ambijenti i odgovorni
U nastavku nekoliko riječi o sudionicima trajne formacije, o protagonistima, prvim djelatnicima, ambijentima i o odgovornima za ostvarivanje ztrajne formacije u bratstvu FSR-a
a) Protagonisti (subjekti)
Duh Sveti
Ako trajnu formaciju shvatimo kao zalaganje za trajno ostvarivanje vlastitog zvanja, razumljivo je da je u tom procesu, prvi djelatnik Duh Sveti. «Božje odgojno djelo objavljuje se i ispunja u Isusu, Učitelju, te u nutrini dopire do srca svakog čovjeka zahvaljujući dinamičkoj nazočnosti Duha» (CL 61). Duh ima važnu ulogu i u ostvarivanju jedinstva vjernikova života: «Da bi došli do jedinstva svog bića i tako uspješno ispunili svoje poslanje neka se vjernici laici prepuste unutrašnjem vodstvu i poticajima Duha Svetoga, koji je Duh jedinstva i životne punine.» (CL)
Za Franju – Duh Sveti je generalni ministar reda. Za njega «ići stopama Isusa Krista znači biti iznutra očišćen, prosvjetljen i raspaljen ognjem Duha Svetoga (Pismo svoj braći, 51). Duh Sveti potiče kandidata da uđe u franjevačku obitelj, u Franjevački svjetovni red, on kandidata, a kasnije i samog člana, prosvjetljuje i jača. Potrebno je stoga stalno biti pozoran na poticaje Duha i surađivati s njim.
Član FSR-a
Onaj koji se želi trajno formirati treba njegovati vlastite ljudske osobine, sposobnost za zalaganje i žrtvu iz ljubavi prema bratstvu, prema braći vjernicima i prema pripadnicima društvene i političke zajednice u kojoj živi.
Onaj koji prihvaća trajnu formaciju treba da se otvori svjetlu Duha i pomoći odgojitelja.
b) Ambijenti
Crkva – kršćanska zajednica
Učiteljstvo Crkve važan je sudionik i izvor trajne formacije, na univerzalnoj i mjesnoj razini, to jest u vlastitoj biskupiji. Treba računati i odgojnim utjecajem župne zajednice, kao i svećenika koje Crkva poziva da «potpomažu poziv i poslanje laika» (CL 61; Propositio Sinode, 40).
Bratstvo
Trajna formacija nije samo zadaća pojedinca. Nju treba svjesno organizirati i animirati i bratstvo, i mjesno i područno i nacionalno. To je osobito vidljivo u mjesnom bratstvu. Ono je povlašteno mjesto trajne formacije (usp. Pravilo FSR-a 22), ono je po svojoj naravi ambijent koji formira. Stoga je trajna formacija u krugu vlastitoga mjesnog bratstva od temeljne i nezaobilazne važnosti. Članovi bratstva pridonijet će trajnoj formaciji osobito prihvaćanjem novih članova i dijalogom s njima, primjerom života i molitvom.
U naše je vrijeme potrebno da u trajnoj formaciji koju organizira bratstvo sve više budu prisutne teme iz obiteljske i bračne duhovnosti te iz političke duhpvnosti, to jest iz društvenog i političkog života.
c) Odgovorni
Vijeće i ministar (služitelj)
Vijeća i ministri bratstava treba da trajnu formaciju smatraju bitnom i važnom zadaćom i da preuzmu odgovornost za nju. Oni su dužni promicati rast i osuvremenjivanje svih članova bratstva. Vijeće i ministar treba da načine godišnji program trajne formacije u skladu s višim smjernicama i programiraju formativne susrete.
Odgojitelj- učitelj
Od odgojitelja-učitelja se danas traže i očekuju mnoge važne osobine. Osobito su potrebne: vjernost franjevačkoj karizmi, svjedočanstvo života, zrelost, ravnoteža, sposobnost komuniciranja i prenošenja kulturnih, teoloških i duhovnih sadržaja te osposobljenost i otvorenost za dijalog, za govor i slušanje s razumijevanjem.
Učitelj treba da njeguje stalne osobne kontakte s pojedincima, asistentom i drugim sudionicima trajne formacije. Od njega se traži da umije podržati osobu bez težnje za gospodovanjem (dominacijom), da omogući uvjete kako bi odgajanik mogao živjeti svoje osobno zvanje, svoj oblik nasljedovanja Krista po primjeru sv. Franje, da vrednuje rast osobe dajući joj povratne informacije o (ne)napredovanju. Posebna je zadaća odgojitelja da, ukorijenjen u franjevačkoj karizmi, traži načine kako da karizmu učini prisutnom u našem vremenu, uzimajući u obzir znakove vremena te današnje društvene i crkvene potrebe.
Duhovni asistent
«Osobita je zadaća asistenta prenositi /svjedočiti!/ franjevačku duhovnost i sudjelovati u početnoj i trajnoj formaciji braće» (Konstitucije FSR-a 90, 1). Asistent mora imati osjećaj za narav svojih odgojnih doprinosa; on je suradnik u trajnoj formaciji, a ne glavni organizator. Inicijatori trajne formacije treba da bidu učitelj i bratstvo.
Neke metodološke smjernice
Kao osnovnu napomenu treba reći da, premda se u odgojnom djelovanju možemo služiti različitim sredstvima i metodama ljudskih znanosti, neobično je važno stalno imati na umu da je odgojno djelovanje «tim uspješnije što je otvorenije Božjem djelovanju: samo mladica koja se ne boji prepustiti vinogradaru da je obrezuje rodi više roda za se i za druge» (CL 63). Stoga je temeljni postupak u trajnoj formaciji slušanje i razmatranje
Božje riječi «prelazeći iz Evanđelja u život i iz života u Evanđelje» (Pravilo 4). Radi se, ne samo o čitanju, nego i o razmatranju Božje riječi.
Trajna formacija u bratstvu može imati različite oblike: susreti, predavanja, razmjena iskustava, tečajevi, osobni rad, radom u skupini, itd.
fra Zvonimir Brusač, TOR – Nacionalni duhovni asistent FSR-a