U nedjelju 15. siječnja 2012. g. u svojem nagovoru za podnevnu molitvu Anđeo Gospodnji, papa Benedikt nas je podsjetio na važnost duhovnog vodstva u hodu kršćanske vjere. Tada je istaknuo dvije osobe koje su najčešće naši duhovne vođe: svećenik i roditelji.
I upravo ovaj njegov govor podsjetio me na bogatstvo koje svaki pripadnik Frame u svojem bratstvu ima, a to je duhovni asistent. Da, upravo je duhovni asistent dan bratstvu Frame od njegovih viših poglavara, bilo gvardijana u samostanu ili provincijala u provinciji, da bude duhovno vodstvo svakom članu bratstva. A koliko smo mi duhovni asistenti, a i vi mladi uopće svjesni tog duhovnog bogatstva?!
Jednom sam već spomenuo kako su duhovni asistent i mladi u Frami poput fitilja u svijeći oko kojeg se drži vosak i po kojem taj vosak sagorijeva. Koliko god svako bratstvo Frame imalo svoju formalnu autonomiju preko vlastitog vijeća i koliko god duhovni asistent formalno imao samo jedan glas u tome vijeću, ipak je on onaj „stariji brat“ (kako je rekao papa Benedikt u svojem govoru) po čijem se svjedočenju zbiva poziv na nasljedovanje Isusa izbliza.
Samo izraz „stariji brat“ u tekstu prijevoda koji sam čitao je također istaknut navodnicima i toliko me podsjetio na naše stalno franjevačko spominjanje bratstva. Učinilo mi se kao da je papa Benedikt malo preuzeo i tog našeg franjevačkog duha. I mi fratri sebe nazivamo braćom, posebno braćom sv. Franje, a i vi mladi u Frami se pozivate na bratstvo, po primjeru braće i sestara iz Franjevačkog svjetovnog reda. Te je tako duhovni asistent ili duhovni vođa jedan „stariji brat“ koji svojim svjedočenjem, ponajprije duhovnim i moralnim, potiče svoju „mlađu braću i sestre“ na nasljedovanje Isusa.
No, pogledajmo kako vi mladi zapravo doživljavate svoga duhovnog vođu. Rezultati prošle ankete na našem Frama-portalu kažu sljedeće: „Naš duhovni asistent je – dobrica 21 glas, najkul 55 glasova, samozatajan 7 glasova, da je bolji ne bi bilo dobro 31 glas, da je bolji ne bi bilo loše 24 glasa.“ Ovi rezultati pokazuju da 40% vas svojega duhovnog vođu doživljava kao najkul osobu. To je daleko najveći postotak glasova u odnosu na ostale spomenute osobine. Pitam se, ja sam kao duhovni asistent, treba li jedan duhovni asistent uopće biti kul? Ili je bolje da bude nešto drugo, možda nešto čega i nije bilo na popisu ove ankete?
Važno je da i mi duhovni asistenti, a i vi mladi puno više počnemo cijeniti to bogatstvo koje nam je Bog dao preko Crkve i naših franjevačkih redova. Nemaju sve molitvene zajednice i katoličke udruge tako stabilno i sigurno duhovno vodstvo. A ono je vrlo važno za duhovni rast u kršćanskoj vjeri. Kažem duhovni rast, jer u duhovnom znanju može rasti svatko, pa i nevjernik, ako čita knjige i skuplja informacije o vjeri, ali duhovni rast se odnosi na one koji vjeruju da je Isus Krist Sin Božji i na one koji ga žele slijediti.
U svojoj knjizi „Joga i kršćanstvo“ fra Josip Blažević pod naslovom „Praktični pastoralni naglasci“ ističe kako je potrebno „žurno na vidjelo iznijeti mnoge kršćanske sadržaje za kojima današnji svijet traga u krivim duhovnostima.“ I kao prvi prijedlog iznosi kako je potrebno „obnoviti duhovno vodstvo duša kako je to bilo u starini, a danas prisutno na Istoku dok na Zapadu jedva još da postoji i u kućama duhovne formacije. U tom smislu bi se trebalo puno bolje iskoristiti blagodati sakramenta pomirenja.“
Evo, svjetlu ovih riječi Frama već obnavlja potrebu za duhovnim vodstvom samim time što svako bratstvo ima duhovnog vođu. Sad je pitanje u tome koliko smo spremni redovito razgovarati sa svojim duhovnim vođom o sebi i svojem duhovnom životu, a posebno koliko sam spreman kod njega se ispovijedati kako bi me on mogao redovito pratiti i ispravljati u mojim pogreškama. Ili mi je lakše imati duhovnog asistenta kao nekog „prijatelja“ s kojim se dobro zabavljam, a njegove riječi nisu toliko duhovne, ni ozbiljne? Imam li povjerenja da mi Bog preko njega govori kakav god da on bio? I sv. Franjo je uvijek želio imati uz sebe jednog brata koji će mu biti gvardijan, kojeg će slušati u svojem duhovnom rastu. Pa neka nam on bude primjer i u tome.
A imam li ja duhovnog vođu?!
Jako dobro napisan članak koji bi svima nama koji svog duhovnog asistenta ne doživljavamo kao duhovnog vođu trebao biti poticaj…nedavno sam pričala s jednim prijateljem o tome kako ja nemam duhovnog vođu ali osjećam da mi je potrebno…i to je potrebno svima nama…netko tko će nas pratit u svemu i usmjeravat nas…mislim da je, barem meni osobno je ovo jako poticajan članak…i svatko bi si trebao postavit to pitanje…
Sve je lijepo kad se piše , kad je napisano , kad je uz to još i uokvireno , ali postavlja se pitanje : ” Imamo li mi svi DUHOVNOG VOĐU ? ” Ako ga imamo – SLUŠAMO LI GA ? Prvo sama sebe pitam . IMAM LI JA SVOG DUHOVNOG VOĐU !? Čitajući ovaj članak , ipak mislim da ga nemam , a neophodno mi je- IMATI GA . Imati nekog tko će me saslušati , nekog tko će imat vremena za poslušat moje dobro ili loše , sve ono što me boli , sve ono što u meni valja ili ne valja . Dati mi po koji savijet – ovo ti je u redu ili ovo ti ne valja . Ne , ne ja takvog duhovnog vođu nemam . Nemam , sama sam na ovoj zemlji . To je tako žalosno i tužno . Ah , a što ću , eto samo mi preostaje ČITATI i ČITATI O DUHOVNIM VOĐAMA NA PAPIRU ili NA INTERNET STRANICAMA 🙁 !!!
Nađi ga…jer svi mi bi trebali imati svog duhovnog vođu…izaberi nekog svećenika, ne mora to biti tvoj duhovni asistent, može i netko drugi…i nikad nisi sama na ovoj zemlji…uvijek je netko uz tebe…ponajprije dragi Bog, a onda prijatelji…
😉
Duhovni asistent je veliko bogatstvo Frame.Nama na Trsatu Fra Zoran uvijek da poticaj za rast u bratstvu 🙂
Na neki način usmjerava naše bratstvo kojim putem ići. Da nema Duhovnog asistenta mislim da bi bili obićna zajednica koja ne bi imala svoga vođu,možda bi se već i raspali.
Slažem se s tobom Domagoj…jer znam kako je i kad ima i kad nema duhovnog asistenta…kada ga nema naučiš se oslanjat na druge u bratstvu i znaš na koga računat, ali prepušten si sam sebi…osjeti se da nedostaje nešto…duhovni asistent je velika potpora Frami, ali i framašima… 🙂
Bravo Dogiiiiiiiiiiiiiii, živila Frama i naš fra Zoran !!!!!!!!! 😉
Potrebno je imati duhovnog vođu, kako kaže papa kao “starijeg brata”. Stoga se potrudite, zamolite nekog svećenika da vas sasluša, jer je nama to i dužnost.
Prošla tri dana, od 14. do 16.2.2012., smo imali nacionalni tečaj za duhovne asistente i upravo smo slušali i govorili o način komuniciranja duhovnog asistenta s Framašima, o tome kako trebamo slušati, imati empatiju i dati povratnu informaciju.
I vi Framaši nas potičete da rastemo u vjeri dok nam se povjeravate i tražite odgovore. Jer tada se i mi pitamo i zajedno s vama tražimo te odgovore. Nemamo ni mi uvijek spremni odgovor na svako pitanje, ali s vjerujom u Isusa tražimo ga.
Nego, jeste li primjetili da je papa na početku spomenuo i roditelje kao najčešće duhovne vođe. A kako je kod vas? Jesu li i vama roditelji duhovne vođe? Želite li i pripremate li se da i vi budete svojoj djeci duhovne vođe?
Meni je teško svećeniku se povjeravati i razgovarati s njim…pričam sa svećenicima o svemu ali ne o sebi…to mi je ne znam ni sama zašto, ali mi je problem…
Baš mi je to upalo u oko sad kad sam se opet vratila na ovaj tekst…spominjanje roditelja…moji roditelji meni osobno nisu duhovne vođe…ja idem u crkvu odmalena i naravno da je to došlo tako što su me oni poticali ali nisu mi duhovne vođe….nadam se da ću ja jednog dana svojoj djeci naravno moći biti….
Duhovni vođa koji je uvijek na raspolaganju, nikad ne kasni, ima odgovor na sve dileme, odgaja, ljubi, strpljiv je s nama, nikad mu se ne žuri, pokazuje put, svijetli, govori samo istinu, ponizan je i blag, svećenik je, prorok i kralj i nosi ime, Ime nad svakim imenom: ISUS.
Što ne znači da nam nisu potrebni duhovni asistenti. Samo, iskustvo mi govori da poptuno povjerenje zaslužuje jedino Isus. Da, svaki svećenik, ali baš svaki, ima udjela u našem duhovnom rastu. Jedan ispovijeda,drugi propovijeda, treći blagoslivlja, sluša, dolazi, iščekuje, vodi, čini, a svaki u svojoj posvećenosti donosi živog Krista među nas…ljubim svakog svećenika jer po njemu mogu uvijek iznova susresti Krista, svaki dan, Pretvorbom na Oltaru. To je najvažnija asistencija, to je čudo koje im uvijek polazi za rukom, jer svećeničke ruke, to su Isusove ruke…