Umire sveti Nikola! (Vrijeme izgubljenog sveca ili svetac izgubljenog vremena?!)

Premda se ne zna gdje se krije grob svetog Nikole i iako su ga razni raznosili na sve krajeve svijeta, od turske Mire do Barija i Venecije u Italiji i tko zna gdje, vjerojatno bi se on sada u grobu okretao da vidi što su od njega učinili. Utjecaj jednog gaziranog napitka u svijetu i njihov monopol na tržištu uz kapitalističke i bezbožne težnje, s vremenom su skromnog i poštenog biskupa pretvorili u simpatičnog bjelobradog debeljucu s crvenom odjećom na kojoj se ističe veliki crni remen. Nije mu ni od imena puno ostalo pa je od Sinterklaas na nizozemskom jeziku postao santa claus na engleskom što bi na hrvatskom prijevodu značilo Djed Mraz ilitiga, „kršćanskom“ duhu prilagođenom, Djed Božićnjak. Usporedimo li sveti Nikola i Djed Božićnjak, dolazimo do zapanjujućeg otkrića da mu je od prefiksa sveti i imena promijenjeno tek jedanaest znakova ne računajući razmake – ne’š ti! Tada nije ništa čudno pa ni to da dobar dio puka nema pojma tko je zapravo taj popularni Djed Božićnjak i odakle on, a što je tragikomičnije  – neki više ne znaju ni tko je sveti Nikola. Pa logično: što će im sv. Nikola ako imaju već Djeda Božićnjaka, Mraza, Djedicu i kako li su ga već sve od milja nazvali.

Možda nije loše nakon početne generalizacije reći nekoliko važnih činjenica o povijesti nastajanja najpopularnije zbrke na svijetu. Povijest tog fiktivnog starčića seže još u doba kršćanske reformacije, tj. odvajanja protestanata od kršćanskog nauka. Pobožnosti svecima koje su se u nekoj mjeri mogle poistovjetiti s idolopoklonstvom u Katoličkoj crkvi su kod protestanata nestale, tj. svedene su na minimum. Tom promjenom iz njihovih vizija i planova nestao je i sv. Nikola, popularni kršćanski svetac kojega su se ljudi najčešće spominjali tako što su darivali mališane, ali i bližnje općenito. Očito je i protestantima nedostajalo poklanjanja pa su se i oni odlučili „vratiti“ sv. Nikolu, ali u tom slučaju malo kvazi i deformiranog koji će se kasnije „slaviti“ 25. prosinca. Valjda je to bio jedini slobodan datum. Banaliziranje i „prostituiranje“ kršćanske tradicije i liturgije od strane protestanata su vješto iskoristili predstavnici ondašnjeg komunističkog režima pa su u doba kada se vjera morala smatrati „opijumom naroda“ ili kada je „bog bio mrtav“ gurkali, pitam se zašto, nevinog Djedicu, kako u domove ovih koji su se slagali s režimom, kako onih koji se nisu slagali s režimom. Distinkciju između ovih i onih, jasno, poznajemo. Djedica nam je s vremenom i skinuo koju kilu koliko je imao posla nedostojno mijenjajući biskupa Nikolu.

Činjenica je da se u mnogo situacija u životu sukobljavaju tzv. svjetovno i kršćansko. Dok je nešto vjeri neprihvatljivo, društvu postaje normalno, a narod se sve češće dovodi pred zid kako bi odlučio. I prije nego se i odluče, rijetko se tko pita zašto je to tako. Na pamet mi pada još jedan primjer potiskivanja tradicije, ili stručno rečeno poganizacije, a to je popularna Noć vještica. Umjesto da svetkovinu dočekamo molitvom i duhovno okrjepljeni, mi dozvoljavamo da nas straše lica vještica i baba roga. Umjesto svijeće koja simbolizira život na prozoru, sve češće vidimo svjetleće tikve. Sljedeći put kada vidite svjetleću izdubljenu tikvu povodom „svetkovine“ Noći vještica, malo se zapitajte čija je „tikva“ uistinu izdubljena.

Da ne odlutam previše od mog dragog svetog Nikole koji se u mojoj župi Gospe od Pojišana u Splitu svečano slavi, svima vam toplo preporučam ne zamarati se previše s legendama iz Laponije, već pročitajte nešto o dragom svecu Nikoli. Kako ga je pun gugl, više riječi o njemu bi bilo suvišno.

P.S. Sretan imendan i(li) rođendan svima koji slave 6.12.!

6 Comments

  1. znam da autor voli anonimne komentare pa si nisam mogla pomoci..pa,sta reci? moglo bi se toliko toga,ali evo ukratko- BRAVO!

  2. Do ovog sam članka došla preko poveznice na fb-u.
    Članak sam pročitala, ali ipak smatram kako ocjena hoću li uživati u njemu ili neću, mora iz poštovanja prema čitatelju, ipak biti njegova.

    Pa, evo i ocjena. Moja, čitateljeva.
    Moram priznati da smatram kako su lamentacije o ”uradenom” Sv. NIkoli zapravo ukradeno vrijeme, za ono što je Sveti Franjo smatrao bitnijim, djelovanje u Ljubavi.

    Smatram indikativnim samu činjenicu da svijet ”treba” Djedice Božićnjake. Svijet, sekularno, nazovimo to kako želimo, i dalje treba toplinu Božića, i dalje treba svetost Svetog Nikole. Kada nebi trebao, sve bi se samo ugasilo i taj bi običaj prestao. Mnogo pokazuje činjenica da unatoč svim sekularnim devijacijama Božić ostaje simbolom mira i ljubavi. Također, mnogo pokazuje činjenica da je svijet potreban čovjeka koji nesebično daje, nažalost, ne znaju da se takav čovjek naziva svecem.

    I sada dolazimo do onoga bitnoga, umjesto lamentacija, budimo MI oni koji će Božić kao rođenje Isusovo, svetog Nikolu kao uzor, donijeti ljudima i na taj način djelovati u Ljubavi.

    Drag moji
    mir i dobro!
    <3

  3. Zanimljivo i simpatično napisano! Za jednog mladog momka, sjajno! I ne sumnjam da će tvoje lamentacije prerasti u djelovanje…ovo je dobar put 😀
    Čitamo se!:D
    BTB+

  4. hohoho kolega, ja se ispricavam sto nisam prije procito =D odlicno, cestitam i hvala! =)

Odgovori na Slavica Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)