Živjeti s nekadašnjom braćom i sestrama iz Frame – primjer i poticaj

Inspiriran proslavom 18. obljetnice Frame Trsat i odazivu generacija Frame od samih početaka 1993. do danas, svjedočim vam i kažem da su upravo oni nama, a i mi njima veliki poticaj i primjer.

Kada govorimo o nekadašnjim framašima, mnogi su od njih stupili u brak, imaju svoje obitelji, neki su otkrili redovnički poziv i dr. Tako je njihov (a i naš) franjevački put usmjerio njihove živote- zaista svjedočimo svi zajedno da Frama jest i treba biti PUT POZIVA tj. škola života. Vjerujem da se svatko od vas voli vratiti u svoju školu i sjetiti se lijepih uspomena, ljudi i učitelja, no Frama je još veća škola – škola koja našu mladost posvećuje Kristu po uzoru sv. Franje.

(Nekadašnji) framaši su kao takvi dali svu svoju mladost, svoje ideje, ambicije, vrijeme i ljubav na Frami i za Framu (pa tako i za mene i tebe) baš onako kako i mi danas činimo.
Postavljam nam pitanja: Jesu li stoga oni i dalje dio Frame? Hoću li i ja sebe smatrati dijelom Frame jednoga dan kad ne budem u Frami? Dopuštam li da i oni pohode svoju “školu”?

Vjerujem da je odgovor pozitivan tj. da smo svijesni da je naš identitet Frame u nama i u Frami neizbrisiv. Danas trebamo poštovati sve te ljude, njihove ideje i radove, jer su oni to radili istim žarom kojim to danas činimo mi, a koje će neke druge generacije također činiti nakon nas. Njihov nam je primjer uvijek poticaj, kada je potrebno svjedočenje i podrška, kada im je potrebno još više naše mladenačke svježine – a tako dokazujemo da smo svi mi braća i sestre u Frami, u KRISTU!

Osim primjera koji nam oni daju, paralelno mi pokazujemo pravi primjer da postoji netko tko živi onakav način života, koji su i oni živjeli i nama dali u nasljeđe. Ista usporedba je i s poticajima- nekadašnji framaši nas potiču jednoga dana postati savjesni ljudi koji su prepoznali svoj put poziva, a mi njima unosimo radost i mladost te tako i njih vraćamo nama, našim molitvama, pa ako je potrebno i susretima- zašto ne, pritom ne zaboravljajući da su oni sada ipak “samo” naša podrška i savjet.

Budimo primjer i poticaj jedni drugima i svojim franjevaštvom oduševljavajmo sve oko sebe, one buduće framaše i sve one koji su nekada na Frami ostavili neizbrisiv trag za kojim mi danas hodimo!

5 Comments

  1. Tako je Šarmeru,zahvaljući prošlim generacijama Framaša današnja Frama je opstala,a kad se radi o mladima velik je uspjeh imati zajednicu 18 godina koja je izdržala sve vjetrove koji su na nju puhali. Stariji Framaši usmjerili su nas na put kojim su oni išli,a tako će i nas jednog dana drugi nasljediti i nastaviti tamo gdje mi stanemo 🙂

  2. tako je dogi, istina! Vidi se po našim sadašnjim generacijama da je tako. primjer su nam, u prvome redu, što smo osnovali Glasnike Velikoga Kralja!

  3. Ajme i ja sam tamo na slici:) gasim svijećicu sa nekom nakanom posvećenu Gospi :).
    Legendarna je ova fotka, i čast je biti na njoj zajedno sa nekim od najvećih legendi Frame u Hrvata koji su upravo na ovoj slici prikazani kako svako ljeto za blagdan V. Gospe hodočaste jedino “pravoj” Gospi Crkve u Hrvata i pale, odnosno gase svijeće. To su redom Zlatko Tomkić, Morena Vidmar, Valentina Kučić, vječni predsjednik Goran Fruk, framaški fotograf za stoljeća Mario Miloš, jedinstveni i najbolji Sike i jedan , jedini, neponovljivi LEON TOMKIĆ !!!!!! koja je to bila ekipa….eh..stara vremena..

  4. E,Anđelo,uvijek je lijepo pogledati stare framaške slike i prisjetiti se lijepih trenutaka i dragih osoba 🙂

Odgovori na katarina zvanić Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)